AURENCHE, Jean

AURENCHE, Jean, franc. scenarist (Pierrelatte, 11. IX 1904). U razdoblju od 1932. do 1936. režira reklamne i dokum. filmove, zatim počinje pisati scenarije, isprva uz pomoć više koscenarista (J. Anouilha, M. Acharda i H. Jeansona), a od 1943. gotovo isključivo u suradnji s P. Bostom. Od kraja rata pa do 60-ih godina Aurenche i Bost slove kao vodeći franc. scenaristi i surađuju s najistaknutijim redateljima, posebice s C. Autant-Laraom, R. Clèmentom i J. Delannoyem. Svojim uravnoteženim, književno besprijekornim i zanatski dotjeranim scenarijima oni nemalo pridonose poslijeratnim težnjama prema što većoj profesionalizaciji franc. kinematografije. Njihove scenarije odlikuju delikatnost, kao u Pastoralnoj simfoniji (1946) J. Delannoya, suzdržljiv pristup osjetljivim temama, kao u filmu Đavao u tijelu (1947) C. Autant-Laraa, ili odmjerena sentimentalnost, kao u Zabranjenim igrama (1952) R. Clémenta. Nakon smjene na red. vrhu franc. filma 60-ih godina, Aurenche i Bost, kao zagovornici scenarija takve strukture koja redatelju ne dopušta bilo kakvu improvizaciju, bivaju optuženi za akademizam i potisnuti u drugi plan.

Tek 70-ih godina mladi redatelj B. Tavernier ponovno koristi Aurencheovo iskustvo za dva vrlo zapažena filma: Neka otpočne svečanost (1975) i Sudac i ubojica (1976) (→ p. bost).

Ostali važniji filmovi (s različitim suradnicima) : Pametnjakovići iz Jedanaeste (Christian-Jaque, 1936); Hotel Sjever (M. Carné, 1938); Ljubavna pisma (C. Autant-Lara, 1942); Zvonar crkve Notre-Dame (J. Delannoy, 1956); Krumpiri (C. Autant-Lara, 1969); s P. Bostom: Slatka (C. Autant-Lara, 1943); Zidovi Malapage (R. Clément, 1948); Pazi na Ameliju (C. Autant-Lara, 1949); Bog treba ljude (J. Delannoy, 1950); Crvena krčma (C. Autant-Lara, 1951); Oholi (Y. Allégret, 1953); Crveno i crno (C. Autant-Lara, 195.4); Gervaise (R. Clément, 1956); Bila je noć u Parizu (C. Autant-Lara, 1956); Kockar (C. Autant-Lara, 1958); Zelena kobila (C. Autant-Lara, 1959); Iznimno prijateljstvo (J. Delannoy, 1964); Gori li Pariz? (R. Clément, 1966); Urar iz Saint-Paula B. Travernier, 1973).